Reći bilo što o leptiru apolonu u Hrvatskoj bez zahvale dr. Dušku Wölflu koji je svoj život posvetio ovom našem planinskom leptiru, jednostavno je nespojivo.

Dr. Duško Wölfl već 30 godina istražuje populaciju našeg najugroženijeg planinskog leptira apolona. Osim praćenja brojnosti populacije, markiranjem jedinki prati preživljavanje, dužinu života, kretanje leptira, zvukove koje apoloni proizvode, razmnožavanje u leptidariju, patologiju razvoja jaja, gusjenice, ličinke i leptira, hranjenje gusjenica, a sve je dokumentirano brojnim fotografijama, video-snimkama i audio-snimkama.

Apolon (porodica lastinih repova Papilionidae) je zaštićena vrsta leptira koji je izuzetno ugrožen na europskoj razini (nalazi se na dodatku II CITES-a), a zaštićen je i propisima Republike Hrvatske. Leptir obitava na vrlo ograničenim malim prostorima, otvorenim kamenjarima i čistinama sa niskom vegetacijom, brojnost populacija je vrlo mala.

Mladi apolon, po izlasku iz kukuljice ima zelenkasta krila, koja prelaze u sivo-bijelu boju, sa crnim mrljama. Prepoznatljiva karakteristika su mrlje u obliku crvenih prstena sa bijelim središtem, okruženih crnom crtom. Zanimljivo je da svaki apolon ima drukčiji oblik ovih prstena, poput različitih otisaka prstiju kod ljudi. Krila su prekrivena ljuskama i dijelom bijelim dlačicama

Gusjenice apolona

Apolon je vjerojatno bio inspiracija Alojzu Knafelcu (1859-1937), slovenskom kartografu i planinaru, u kreiranju Knafelčeve markacije, crvenog prstena sa bijelim središtem, koja služi za markiranje planinarskih putova u zemljama na području bivše Jugoslavije.

Apolon u Hrvatskoj obitava na nekoliko mikrostaništa, u Gorskom kotaru (jedina genetski izdvojena populacija sa specifičnim taksonomskim statusom P. apollo L. ssp. liburnicus Rb. et Rg. na području čitave Republike Hrvatske!) i na Velebitu. Ovaj prekrasni leptir voli osunčana mjesta, zaštićena od jakih i učestalih vjetrova. Leti krivudavo i u letu djeluje nezgrapno. Apoloni prezimljuju kao gusjenice u jajima, koje ovisno o vremenskim uvjetima, izlaze u siječnju ili veljači. Mlada se gusjenica hrani Sedumom i tijekom rasta se četiri puta presvlači, dok je peto presvlačenje znak da će iz jajeta nastati kukuljica. Ovaj stadij traje oko 10-20 dana, a odrasli leptiri se pojavljuju od svibnja do kolovoza (ovisno o vremenskim uvjetima, češće od lipnja do srpnja), imaju samo jednu generaciju. Ženka polaže bijela jaja na biljke iz porodice Sedum (apoloni odlažu jaja na dvije vrste žednjaka, Sedum album (bijeli žednjak) i Sedum telephium subs. maximum L. (veliki žednjak), kojima se hrane gusjenice crno-plavkaste boje sa narančastim mrljama poredanim u dvije pruge koje se protežu paralelno uzduž tijela. Odrasli leptiri se drže mjesta na kojem su izašli iz kukuljice, a na tom mjestu se i sparuju. Ženka oko dva dana nakon izlaska iz kukuljice ne leti i odmah se pari. Ženke razlikujemo od mužjaka po sfragisu, smolastoj nakupini na zatku, koju mužjaci nemaju ili se nazire u manjim količinama.

Prijetnje populacijama apolona:

-         uništavanje staništa (kopanje kanala uz prugu preko mikrostaništa sa Sedumom; ilegalna gradnja na staništu)

-         pesticidi (nepropisno špricanje herbicidima uz željezničku prugu. Hrvatske željeznice rješavaju problem rasta vegetacije uz prugu na način da „kemijski vlak“ šprica herbicide uz prugu. Mlaz herbicida leti, ovisno o jačini vjetra i nekoliko metara uz prugu, nakon čega se sva vegetacija posuši. Totalni herbicid osim korova uništava i biljke koje ničim ne ugrožavaju prugu, a ujedno su hrana gusjenicama apolona. Naravno, ovi pesticidi ubijaju i sve kukce koji se nađu u zahvaćenom području špricanja, a također i ptice koje se hrane otrovanim kukcima.)

-         homozigotnost (zbog malog broja jedinki leptira, dolazi do parenja u srodstvu)

-         kolekcionari leptira (iako je apolon strogo zaštićena vrsta, cijenjen je kod kolekcionara, relativno lako ga je uhvatiti, atraktivan je izgledom i veličinom, ilegalno sakupljanje jedinki dovelo je do nestajanja mnogih populacija u Europi)

-         sukcesija (travnjačka staništa zarastaju i zbog promjene vegetacijskog pokrova nestaju Sedum, optimalni mikroklimatski uvjeti, temperatura, vlažnost, rješenje je košnja)

Više informacija i fotografija o apolonu:

Centar za proučavanje i zaštitu leptira Parnassius apollo

http://www.medri.hr/~dwolfl/