U Europi se ptice prstenuju više od stotinu godina u znanstvene svrhe, a dobiveni podaci omogućili su nam proučavanje njihove biologije, kretanja, duljine života, veličine teritorija. Na osnovi viđenja prstenovanih ptica može se pratiti njihova sudbina i procijeniti kretanje populacije. Ulovljenoj ptici stavlja se prsten s jedinstvenom kombinacijom slova i brojeva, a ako ju se eventualno ponovno ulovi, može se ustanoviti o kojoj se točno jedinki radi te kada i gdje je prstenovana. Broj ponovnih viđenja prstenovanih ptica je vrlo mali (oko 0,5 do 3 %). Stoga je potrebno uložiti velik trud da bi se sakupilo dovoljno podataka o kretanjima neke vrste.

Broj ponovnih nalaza ili bolje rečeno, očitavanja prstenova može se znatno povećati stavljanjem prstenova u boji, sa kojih se i prostim okom mogu očitati brojevi sa veće udaljenosti. Tako se u Hrvatskoj još od 1999. galebovi klaukavci označavaju žutim plastičnim prstenovima. Do sada smo skupili gotovo 3500 nalaza naših galebova širom Europe.

Ornitolozi se koriste i drugim metodama označavanja ptica, koje uključuju izbjeljivanje pera (npr. za kostoberinu), krilne markere (npr. za bjeloglavog supa), plastične markere za nogu (obično se stavljaju između «stopala» i «koljena» ptice, ili kod močvarica koje dugo hodaju po vodi iznad «koljena». Vrsta markera ovisi o veličini ptice, jakosti kljuna (papige!), mjestu gdje ptica provodi najviše vremena (prsteni otporni na koroziju).

Upravo zahvaljujući markerima sa kojih se podaci mogu lako očitati sa veće udaljenosti, ptice se ne moraju loviti i time podvrgavati stresu.

U javnosti je obično dobro prihvaćena metoda stavljanja prstena na nogu ptice, no druge metode označavanja često izazivaju polemike o etičnosti njihove primjene. To se u prvom redu odnosi na vratne prstenove koji se najćešče koriste za labudove.

Iako brojne ptice stradavaju jer im se oko vrata namotaju razni plastični predmeti, prsten oko vrata labuda je ornitološki poluotvoreni vratni prsten namijenjen upravo prstenovanju krupnih ptica koje najčešće viđamo kako plutaju na vodi i kojima bi upravo zbog toga bilo vrlo teško očitati podatke sa prstena na nozi. Ovaj način markiranja u svijetu se počeo koristiti 1955. godine.

Naime, ornitolozi diljem svijeta dugovrate ptice, poput labudova i gusaka označavaju sa širokim plastičnim vratnim prstenovima. Takvi prstenovi pticama, koje se ne hrane krupnom hranom, ne ometaju gutanje, ne utječu na ponašanje, životni vijek ptice ili društveni život, a mogu se očitati i s nekoliko stotina metara.

Prstenovanje u praksi

Prstenovanje ptica u Hrvatskoj mogu vršiti samo ovlašteni prstenovači Zavoda za ornitologiju HAZU. Prstenovanje se može vršiti na nekoliko načina: mlade ptice u gnijezdu ili starije ptice koje se ulove specijalnim mrežama i klopkama koje ne ozljeđuju ptice. Lov ptica ljepilom je zabranjen, kao i upotreba živih ptica kao mamac. Prstenovači i volonteri sudjeluju na prstenovačkim kampovima, od kojih je najpoznatiji kamp na Vranskom jezeru kod Pakoštana.

Na ptice se stavljaju otvoreni prstenovi različitih veličina, ovisno o vrsti ptice. Prsteni se stežu ornitološkim kliještima, koje su kalibrirane ovisno o veličini prstena. Svakoj ulovljenoj ptici prvo se određuju vrsta i spol (ako je moguće na osnovu morfoloških karakteristika), uzimaju morfometrijske mjere (npr. dužina krila, dužina kljuna, težina...), određuje se starost. Podaci se pohranjuju u bazu podataka o prstenovanim pticama, koja je u Europi objedinjena pod krovnom organizacijom Euring.

U slučaju da pronađete pticu sa prstenom, očitajte podatke sa prstena i dostavite ih Zavodu za ornitologiju (zzo@hazu.hr).